Još 1998. engleski znanstvenik Kevin Warwick postao je prvi čovjek s ugrađenim RFID čipom. Međutim, od tada se dugo godina na tom polju nije događalo ništa značajno. Ugrađivanje RFID čipa pod kožu nije pružalo dovoljne prednosti da bi uopće moglo doći do rasprave o mogućim nedostacima. U međuvremenu, RFID je ušao u široku upotrebu.
Upotreba RFID-a
Kao što smo već pisali, RFID je pronašao nekoliko područja upotrebe u svakodnevnom životu. Možda najpoznatija je upotreba RFID čipova u bankovnim karticama koje omogućuju beskontaktno plaćanje. Također, pojavile su se digitalne brave kojima se upravlja pomoću RFID privjeska.
Uz to, pojavila se i NFC tehnologija, koja se sada koristi za plaćanje pomoću mobitela. Na sve to, dobili smo i osobne iskaznice, te putovnice u kojima se nalazi RFID čip. Drugim riječima, RFID je postao naša svakodnevica, susrećemo ga od izlaska iz kuće do izlaska iz države.
Ipak, pri pomisli na ugradnju RFID čipa, koji bi nam sve to omogućavao, pod kožu, ne osjećamo se ugodno.
Ugradnja RFID čipova
Za početak, bitno je naglasiti da RFID čipovi mogu biti zaista sićušni, manji od zrna riže. Sama ugradnja, kako tvrdi i prvi Hrvat s ugrađenim čipom, Denis Periša, uopće nije bolna. Inače, Denis je ugradio čip upravo kako bi mogao izvršavati radnje koje smo opisali gore: plaćanje računa, otključavanje vrata, a planira na njega kopirati i osobnu iskaznicu te putovnicu, ako mu hrvatske vlasti to dozvole.
U Hrvatskoj je takva praksa, kako on kaže, u sivoj zoni, dok se u ostatku Europe, posebno na sjeveru, RFID čipovi ugrađuju i zaposlenicima većih tvrtki. Kao razlog za ugrađivanje čipova u tom slučaju navodi se jednostavnost i sigurnost. Umjesto da zaposlenici sa sobom nose ključeve i kartice, pomoću čipa mogu jednostavno otvarati sva potrebna vrata i pristupati prostorijama gdje nezaposlenima ulaz nije dozvoljen.
Uz to, radi se na razvijanju medicinske primjene potkožnih RFID čipova. Ukoliko takva tehnologija zaživi na tržištu, oni bi primali podatke iz senzora u našem tijelu i odašiljali prema mobitelima koji bi putem interneta slali te podatke našem liječniku. Takva tehnologija nudila bi mogućnost trenutne reakcije na promjenu našeg tjelesnog stanja, na primjer, na promjenu temperature. Umjesto da mjerimo temperaturu i zatim zovemo liječnika, liječnik bi mogao biti obaviješten odmah čim se temperatura digne iznad određene razine.
Kontroverze
Na RFID čipove u raznim uređajima i karticama odavno smo se navikli. Navikli smo se i na ugrađivanje takvih čipova pod kožu naših kućnih ljubimaca. Ipak, kada je riječ o ugradnji čipova pod ljudsku kožu, postoje brojne kontroverze.
Navodi se mogućnost hakiranja čipova, zatim mogućnost GPS praćenja, čak se spominje i opasnost od izlaganja čipova s metalnim dijelovima magnetskoj rezonanci ili defibrilatoru. U religioznim krugovima RFID čipovi poistovjećuju se sa “znakom zvijeri.”
Bez obzira na sve, tehnologija napreduje, razvijaju se sve bolje i korisnije njene inačice, a ugradnja čipova u nekim zemljama postaje općeprihvaćena. Nakon što se pojavio prvi Hrvat s ugrađenim RFID čipom, čini se da je pitanje dana kada će se takva praksa kod nas zakonski regulirati, a onda je moguće zamisliti i nešto širu primjenu.