Smart kartice s integriranim mikročipom još uvijek su jako raširen medij za pohranu i prijenos podataka. Iako imaju dosta nedostataka u odnosu na RFID kartice, koje omogućuju prijenos podataka bez fizičkog kontakta, zbog brojnih područja primjene smart chip kartice neće tako skoro nestati iz upotrebe.
Povijest
Nastale su u 70-im godinama 20. stoljeća, a krajem tog desetljeća usvojile su ih banke pri izradi kreditnih kartica. Skoro 20 godina kasnije nastaju prve SIM kartice, dok prva osobna iskaznica s mikročipom nastaje u Finskoj 1999.
Kako rade
Budući da su smart chip kartice uvelike slične RFID karticama, one rade na sličnom principu. Za rad je, osim kartice (nosač podataka), potreban i čitač. Prilikom kontakta nosača podataka i čitača, potonji prepoznaje prvoga i obavlja se prijenos podataka. U slučaju plaćanja na blagajni, novac se skida s računa. U telekomunikacijama, uređaj sa SIM karticom može primati i slati SMS poruke, pozive, internetski promet itd.
Područja primjene
U telekomunikacijama smart kartice koriste se za identifikaciju pretplatnika. Pomoću ugrađenog čitača podataka, mobitel prepoznaje SIM (eng. subscriber identification module, odnosno modul za identifikaciju pretplatnika) karticu i s obzirom na parametre koji na njoj zapisani (stanje računa) uspostavlja komunikaciju s baznom stanicom, te razmjenjuje podatke.
U bankarstvu, na smart karticu zapisuju se podaci o računu korisnika, a komercijalni čitač kartica (tzv. POS uređaj) na temelju tih podataka obavlja transakciju između dvije banke: one u kojoj kupac ima otvoren račun i one u kojoj račun ima prodavatelj.
Najnoviju primjenu smart chip kartice pronašle su u javnom sektoru. Ugrađene u osobne iskaznice i putovnice, službenim osobama omogućuju brzu identifikaciju i provjeru podataka o njenom vlasniku.
