RFID je tehnologija koja koristi radio valove za prijenos podataka i identifikaciju objekata. Podaci su u takvom prijenosu zaštićeni enkripcijom, pa se može reći, veoma pojednostavljeno, da je RFID neka vrsta tajnog pozdrava pomoću kojeg računala prepoznaju različite objekte na daljinu.
Moguće primjene takve tehnologije već sada su brojne, a kako se ona bude razvijala vidjet ćemo ih još više. Na primjer, čipovi se ugrađuju na pakiranja proizvoda u skladištima i tako zamjenjuju bar kodove. Za razliku od standardnog bar koda koji omogućuje identifikaciju proizvođača i proizvoda, identifikator koji se nalazi u RFID čipu omogućava da pratimo svaki pojedini artikal.
RFID čipovi također stoje iza jedne relativno nove pojave, barem kad su hrvatske banke u pitanju — beskontaktnog plaćanja.
Kreditne kartice prije RFID-a
Kao što smo pisali u prethodnom članku, kreditne kartice nisu oduvijek bile plastične, a ni magnetna traka nije tako star izum. U početku, podaci su na njima bili zapisani u obliku reljefnih slova. Preko njih se onda prevlačio tanak papir i tako bi podaci s kartice bili preneseni trgovcu u njegovu arhivu. Ne samo da je takav način zahtijevao kontakt kartice i čitača, nego je taj proces mogao oduzeti i dosta vremena u slučaju starijih modela čitača.
Magnetna traka bila je značajan korak naprijed, jer je skratila potrebno vrijeme za prijenos podataka s kartice. Međutim, za prijenos podataka i dalje je bio potreban kontakt, a podaci pri tome nisu bili ni zaštićeni enkripcijom.
Lakoća korištenja RFID tehnologije
Kad se radi o beskontaktnim tehnlogijama, RFID možemo usporediti s već spomenutim bar kodom. Kod njega također nema potrebe za kontaktom objekta i čitača. Međuitm, položaj čitača strogo je određen položajem objekta, odnosno obratno. Bar kod čitač mora biti veoma blizu, udaljen 10 cm ili manje od objekta, kako bi ga mogao identificirati. Osim toga, između njih ne smije biti prepreka.
S druge strane, RFID čitač odašilje radio valove i zbog toga je moguće očitati objekt s RFID oznakom iz relativno velike udaljenosti, čak i ako objekt stoji ukoso u odnosu na čitač, ili ako se, poput bankovne ili zaposleničke ID kartice, nalazi u novčaniku.
Dijelovi RFID sustava
Svaki RFID sustav sastoji se od istih osnovnih dijelova: nosača podataka (čip, transponder, tag), čitača i računala.
Nosač podataka je najčešće pasivan što znači da nema vlastito napajanje, nego energiju crpi iz elektromagnetskog polja koje stvara čitač. Podaci koje on sadrži “govore” nešto o objektu — o vrsti proizvoda, vlasniku kartice, stanju na računu, pravu na pristup (link na članak o digitalnoj bravi) itd.
Čitač je uređaj koji najčešće odašilje energiju u obliku radiovalova do nosača podataka, a od njega prima spomenute podatke i dalje ih prenosi do računala.
***
Ako imate pitanja u vezi RFID tehnologije, ili niste sigurni kako vam ona može pomoći da unaprijedite vlastite poslovne procese, javite nam se i dogovorit ćemo konzultacije. Naši stručnjaci s višegodišnjim iskustvom mogu vam razjasniti nedoumice i dati savjete iz bogate prakse, te naposljetku implementirati željena rješenja na efikasan i brz način.